The Blue Connection 2023

Otvorenje izložbe ”Blue connection” održano je u četvrtak 4. listopada 2023. u 18 sati u dvorani Lenke Franulić, Čileanska ambasada, Tuškanac 14 u Zagrebu. Autor izložbe je Vesna Matić, slikarica i specijalizant art terapije, koja je uz slike predstavila i kratku zbirku pjesma. Izložbu je otvorila njegova ekselencija g. Cristian Edgardo Streeter Nebel, izvanredni i opunomoćeni veleposlanik Republike Čile u Republici Hrvatskoj.

“Mediteranski pejzaž posebna je tematska dionica cjelokupnog modernog i suvremenog hrvatskog slikarstva 20. i 21. stoljeća. Umjetnici svih generacija, stilova i senzibiliteta ostavili su nam u popudbinu svoje iskustvo djetinjstva i života na otocima, Jadranskoj obali, ali i opservacije morskih proputovanja tijekom godinâ – iako ih možda sâmo mjesto rođenja nije vezalo uz otok, more i kamen. Ta fascinacija Jugom karakteristična je i u odabiru kolorističke palete, uz pokušaje „hvatanja“ svjetlosti koja se mijenja tijekom dana na pejzažu, arhitekturi, moru i nebu.

Vesna Matić pridružuje se tom značajnom i kvalitativno obvezujućem nizu hrvatskih umjetnika, gdje je odrastanje uz more prirodno vuče prema moru i otoku. U seriji slika iz 2022. i 2023. godine, „The Blue Connection“ (Plava poveznica), umjetnica na tragu gestualnog, primarnog i enformelnog slikarstva niže slikarski dnevnik vlastitih impresija koji će ju dovesti do ruba tzv. čiste apstrakcije. Iznimno poetski naslovi svake slike uvode nas u značenjski i metaforički sloj pojedinog djela, i dok promatramo slike shvaćamo kako je u suštini svakog sloja teksture pigmenta bio duboki proces kanaliziranja slikaričinih sjećanja i emocija. Njezino vidno polje u nekim je slikama suženo na detalje starih kuća, a u drugima iz ptičje perspektive obuhvaća gotovo cijeli otok, nebo, more ili refleks mora na obali. Pred nama se nižu sjećanja na ljeto, bakinu kuću, bablje ljeto, lov na morsku zvijezdu, plivanje i ronjenje, jedrenje, stare napuštene i oronule kuće na Braču, kišu na moru, buru u masliniku, požare u vinogradima; u vehementnom kovitlacu lijepih i sumornih sjećanja nekoliko generacija obitelji. Vesna nije slučajno „odabrala“ apstraktnu gestu za kanaliziranje sjećanja: emotivni talozi lakše se i autentičnije iskazuju sublimiranom gestom umjesto s mnogo narativnosti i detalja koji bi bez sumnje smanjili emotivni naboj svake slike. Jer kao da je sa svakim novim slojem boje i fakture uspostavljala i nanovo vraćala novi fragment sjećanja, jednako kao što se mi probijamo da ispod svih tih metaforičkih i doslovnih slojeva dopremo do jednog općeg sjećanja na more, staru Dalmaciju i Mediteran. Vrlo suzdržani kolorit, sveden na nijanse plave, bijele, sivo-bijele, smećkastih okera, pijeska i crvene boje, uz poneko crnilo i zeleni fragment, dočarava zemlju, kamen, nebo i more; jednako kod nas u Dalmaciji, kao i u Čileu (plavo nebo, bijele Ande, crvena boja krvi i borbe). No, nismo niti mi pošteđeni trauma o odlasku ljudi, što Vesna bilježi u svojim stihovima: „Maslina se klati Ko lutka od papira Al teško breme Samo smiraj hoće“. … kao duboka poveznica između naših krajeva, zemalja, otoka, novije povijesti – svega onoga što spajaju mora i oceani između nas. Vesna Matić osjeća i prepoznaje te slojeve sjećanja, našu današnju želju za povezivanjem i spašavanjem mudrosti starih generacija. I zato su njezine slike tako dirljivo poetično melankolične". Iva Körbler

Sve objave